Gdje da kreneš u ovo strašno doba, nemaš gdje,
Sama u tom haljetku cirkuske jahačice,
Milijun rubalja za tvoja glatka ramena,
Daj, makar ne varaj ovog anđela na dlanu,
Zaboravi, ako možeš
Zaboravi, zaboravi
Ako možeš.
Otmeno izgubljena opklada to ti je,
Kao spremljen krevet, malo tijesan za dvoje,
Kao haljina kada se rašiva,
Evo, porodi me kao srna na snijegu
I zaboravi, ako možeš
Zaboravi, zaboravi
Ako možeš.
Gdje da kreneš u ovo strašno doba, nemaš gdje,
Tebi svaki krevet ovog svijeta tijesan je,
Idi pod lažnim imenom, idi i putuj sjeverom
Ili porodi me kao srna na snijegu
I zaboravi, ako možeš
Zaboravi, zaboravi
Ako možeš.