A večeri tople, duge,
Zvučile su cijele noći
Drhtave i vrele žice,
Šaptale su moje oči :
Ja ti želim ljubit lice.
Gitaro moja, daj, sviraj mi
I pričaj priču što znaš je ti,
Nek vjetar nosi sad pjesmu ovu,
Da je zvuci tvoji k meni dozovu.
(Gitaro moja) Daj, pričaj priču,
(Daj, pričaj priču) nek vjetar nosi
(Nek vjetar nosi) sad pjesmu ovu,
Gitaro moja, daj, sviraj mi
I pričaj priču koju znadeš samo ti.
Pili smo iz iste čaše,
Čuli ljubav koja zove
Da stopi duše naše.
Slušala je pjesmu moju,
Bili su to vječni dani,
Pružila mi ruku svoju
Gitaro moja, daj, sviraj mi
I pričaj priču što znaš je ti,
Nek vjetar nosi sad pjesmu ovu,
Da je zvuci tvoji k meni dozovu.
(Gitaro moja) Daj, pričaj priču,
(Daj, pričaj priču) nek vjetar nosi
(Nek vjetar nosi) sad pjesmu ovu,
Gitaro moja, daj, sviraj mi
I pričaj priču koju znadeš samo ti.
(Gitaro moja) Daj, pričaj priču,
(Daj, pričaj priču) nek vjetar nosi
(Nek vjetar nosi) sad pjesmu ovu,
Gitaro moja, daj, sviraj mi
I pričaj priču koju znadeš samo ti.
More from Đuka Čaić