Svirao sam joj gitaru,
A večeri tople, duge,
Svirao sam pjesmu staru
Sa notama punim tuge,
Zvučile su cijele noći
Drhtave i vrele žice,
Šaptale su moje oči :
Ja ti želim ljubit lice.
Gitaro moja, daj, sviraj mi
I pričaj priču što znaš je ti,
Nek vjetar nosi sad pjesmu ovu,
Da je zvuci tvoji k meni dozovu.
(Gitaro moja) Daj, pričaj priču,
(Daj, pričaj priču) nek vjetar nosi
(Nek vjetar nosi) sad pjesmu ovu,
Gitaro moja, daj, sviraj mi
I pričaj priču koju znadeš samo ti.
Sanjali smo duge snove,
Pili smo iz iste čaše,
Čuli ljubav koja zove
Da stopi duše naše.
Slušala je pjesmu moju,
Bili su to vječni dani,
Pružila mi ruku svoju
Kao da me grlit kani.
Gitaro moja, daj, sviraj mi
I pričaj priču što znaš je ti,
Nek vjetar nosi sad pjesmu ovu,
Da je zvuci tvoji k meni dozovu.
(Gitaro moja) Daj, pričaj priču,
(Daj, pričaj priču) nek vjetar nosi
(Nek vjetar nosi) sad pjesmu ovu,
Gitaro moja, daj, sviraj mi
I pričaj priču koju znadeš samo ti.
(Gitaro moja) Daj, pričaj priču,
(Daj, pričaj priču) nek vjetar nosi
(Nek vjetar nosi) sad pjesmu ovu,
Gitaro moja, daj, sviraj mi
I pričaj priču koju znadeš samo ti.
(Gitaro moja,
Gitaro moja...)

More from Đuka Čaić