Kao i jučer
ruke su mi bile slani pijesak
sanjao sam te
ruke su mi bile na oltaru mnoge godine
zaronjene stijene plaču
svjetlost počinje
tihim mijenjanjem mojih pobuda
kao i jučer
iza zavjese
možda na mom licu nađeš tragove sjećanja
možda ne razumiješ
ali volim te
krenuo sam u dubinu sobe s jasnom namjerom
da materijaliziram nemoguće snagom poruke
razuzdanost histriona blisko odzvanja
neka drugi broje križeve
kao i jučer
iza zavjese
ono što me stalno plaši zvuči poznato
možda ne razumiješ
ali volim te
otkud osjećaj da gubiš pouzdano zaleđe
umjetnost te čini jačom nego što pretpostavljaš
možda tvoja slutnja vara
možda umišljam
htio bih da budeš sretnija
kao i jučer
iza zavjese
igrat ću pred tobom opet ulogu pjesnika
možda ne razumiješ
ali volim te
gledam kako konci aluzije prodiru u svijest
ni tjeskoba kao nijemi svjedok ne vrijedi suviše
stajao sam na peronu ljeta gospodnjeg
moglo je biti prošlo stoljeće
kao i jučer
iza zavjese
zamisli da brdo slika putuje svemirom
možda ne razumiješ
ali volim te
kao i jučer
iza zavjese