volim te kad pričaš
u svom ovom ludilu
slutnja gubi privid
ogoljela do kosti
postaje stvarnost
zaboravljena bol
ne želim da te odvlačim
daleko
riječi poput bajke
smiruju čamotinju
ne brini neko pamti
svaki tren u godini
sve veze šetnje razgovori
a ti još razmišljaš
vjeruj mi
gledaj moju malu
kako ide niz ulicu
primjećuješ li boju
na njenom obrazu
danas je prvi
dan u proljeću
i ona uživa
kao da je
posljednji