Vuk
ja znam svoj put, znam pravac, znam smjer, usamljeni vuk koji u sebi obuzdava zvijer. i u mraku labirinta u meni opet zvir se budi. i grize lance kojim drže ga druge zvijeri, ljudi. srastao na dnu u blatu novog starog grijeha, glumatam pred ljudima sa Å¡arenom maskom smijeha, a ne raspoznaju boje i sve im je crno-bijelo i sve Å¡ta vide od mene je samo prolazno tijelo. trpim poglede Å¡ta bodu, oÅ¡tri ka bodlje i gledam Å¡ape i palÄeve koje okreću na dolje. natrag na dno. natrag u dubine di lijeÄim neizlijeÄive rane na raÄun svoje istine. i lijek su rijeÄi, njima rijeÄi, a prezirem rijeÄi. u njima nisu moje misli, njima ne mogu reći, nisu niÅ¡ta do buke i zvuk samog dima. jer Å¡ta želin je tiÅ¡ina. moj put je samoća, pustinja i divljina. i nemam niÅ¡ta s njima osim svojih rima. nisam heroj niti ratnik da budem dio ovog svijeta. na meni suviÅ¡e je peta i u meni neizlijeÄivih rana. bol je moja hrana. ja sam samo repueta. i u cvijetu zla ja vidim samo ljepotu cvijeta. skrivam se od pogleda i rijeÄi oÅ¡trih poput noževa. sam protiv Äopora i bijesnih lovaÄkih potjera. plaÄem od sreće pa vriÅ¡tim u mukama voÄ‘en sudbinom i mažen nježnim ženskim rukama. u meni samo ljepota naspram svih strahota. i pored toga ljubav ispred svakog Boga.