Dok gori nebo nad Novim Sadom

Djordje Balasevic
Da se ne laí…¾emo, nije to bio neki most...
Od onih podignutih da bi se u njih gledalo...
Ne... Pre je bio od onih podignutih da bi se sa njih gledalo...
I pod njima prvi put poljubilo...
Ali... Ponekad ga je Ona prelazila svojim uobraí…¾enim kadetskim korakom...
A mese턍ina se kao deverika lovila u mre텾u njene kose...
Po tome í„"¡u ga, eto, pamtiti...
Rat je kao pijan svat pro텡ao poljem... 텠enlu턍io celu noc...
Kaleí„"¡i bes na ranom í…¾itu i tek niklom bostanu...
Zaí…¡to? Ne pitaj se, jer... Tako je bolje... I Bog je pristao na to...
Ratovi prolaze, a ljudi, eto, ipak ostanu...
Za zlo sam te텡ki laik... No, to je stara pri턍a...
Znaí…¡ veí„"¡: Bila jednom dva brata... I to...
Kad sklopim taj mozaik... Ostane mi kami턍ak...
I... To smo izgleda mi?
Ma, hitni papu턍e u vis, 텾alosna Panonska Vilo...
Za tvoje dugme sedefno ja noí„"¡as kraljevstvo dajem...
I lupni daire o bok... Ramena pospi aprilom...
Pa ponizi ovaj mrak tim svojim lucidnim sjajem...
Zaigraj... Bosa i prkosna...
Dok iznad Novog Sada í„"˜avo pali svoja kandila...
텽ad na reci tamni 턍im se sumrak zgusne...
Dunav je pred zoru prek...
Plaí…¡e te aveti í…¡to maglom brode teí…¡kim skelama?
Ne, strah nije pravi ruí…¾ za tvoje usne...
Reí…¡i ga se ga jednom zauvek...
I veruj zvezdi koja zraku tvog í…¾ivota prelama...
Nije to prva neman í…¡to preti dahom vatre... Ne...
Ali ljubav je vitez...
Arhaní„"˜el s ma턍em, spreman da i tu alu satre...
Da... I samo 턍eka tvoj znak...