Covek sa mesecom u ocima

Djordje Balasevic
Sumoran i nem, jablan gromom razvaljen,
zagledan u 턍a텡u preduboku.
Bio mi je stran i na izgled normalan,
al' tad mu spazih odraz meseca u oku.
On me oslovi: "Pa, kako idu poslovi?"
"Ma, idu", proguní„"˜ah, "u vraí…¾jeg vraga!"
Na to on planu naprasno, odmeri me sablasno,
"Nemate vi pojma, braí„"¡o draga..."
Ne zna텡 ti 텡ta zna턍i ubiti grad,
e znaí…¡ ti bauke kaljavih rovova.
Ne zna텡 ti 텡ta zna턍i spavati sad,
턍im sklopim o턍i, ni텡ta osim tih krovova!
Kada sklopim o턍i nebom naií„"˜u mobe,
zamirií…¡u gostinske sobe, nebom svadba odzvanja.
Kada sklopim o턍i nebom promi턍u lica,
zatreperi roj tamburica, Dunav sedef odranja...
Zverko ludila, í…¡to si se probudila?
Crni ti je princ poljubac dao.
Al' neí„"¡u se stideti í…¡to Boga neí„"¡u videti,
jer to i nije Bog kojeg sam znao.
Ne znaí…¡ ti, nema osloboí„"˜enih,
svaku tií…¡inu mi granata proí…¡ara.
Spasen je taj prvi pogoí„"˜eni,
a svi su drugi ve턍ni taoci ko텡mara.
Kada sklopim o턍i nebom naií„"˜u laí„"˜e,
zvona, laveí…¾, komí…¡ijske svaí„"˜e, miris sveí…¾eg oranja.
Ali kada svane vetri s reke zacvile.
Znam, to tuí…¾e vodene vile, Dunav tamjan odranja.