Drvena pesma

Djordje Balasevic
Snio sam noí„"¡as nikad preí…¾aljenu stvar...
Mog drvenog konjií„"¡a...
Kanap i zvuk to턍kií„"¡a...
Vrbice zvon...
Za mnom verni San턍o moj...
U pohodu na Nespokoj...
Snio sam joí…¡ i svoju prvu tamburu...
Kako ko noí„"¡na dama
Iz juí…¾nog Amsterdama...
Iz izloga... Mene klinca zavodi...
Na smrtne grehe navodi...
Di je to drvo raslo, od kog je tesana?
Dal' se pod njime neko nekada ljubio?
Otkud u njemu izvor svih mojih pesama?
Dal' je to znao onaj ko ga je dubio?
Di je to drvo raslo, vrh kojih bregova?
Dal nas je ista kií…¡a mlaí„"˜ane zalila?
Ko mu je grane kreso, mati ga njegova?
í„Å’ija je ruka lií…¡í„"¡e s jeseni palila... da znam?
Snio sam, onda, krevet, sav u 턍ipkama...
Obesnu igru vatre...
Sklopljene í…¡alukatre...
Na uzglavlju... Ruí…¾a u intarziji...
Pod kojom smo se mazili...
Snio sam sanduk, crni, srebrom okovan...
Novembar... Izmaglica...
I kvartet dragih lica...
Maleni 턍un... Nasred luke pokisle...
Da me u ve턍nost otisne...
Di je to drvo raslo, spram kojih vetrova?
Dal' je pod njime neko za nekim í…¾alio?
í… to ga je grom obií…¡o, mati ga Petrova?
Ko je u í…¡ake pljuno, pa ga strovalio?
Jedina moja mila... í… to si me budila?
Bio sam tako blizu nali턍ja vremena...
Taji se jedno drvo u mojim grudima...
Gde li í„"¡e nesto nií„"¡i iz toga semena... da znam?